Tip K i Tip J su dva najčešće korišćena termoelementa u sistemima sa vrućim klizačima, ali imaju različite karakteristike koje utiču na tačnost, stabilnost i životni vek pod različitim uslovima oblikovanja. Razumijevanje njihovih razlika pomaže inženjerima kalupa da odaberu najprikladniji senzor za specifične materijale i proizvodna okruženja.
Termoparovi tipa K, napravljeni od legura kromela i alumela, nude širok raspon radnih temperatura od približno -200 stepeni do 1200 stepeni. Ovaj široki raspon ih čini veoma raznovrsnim za primjenu vrućih kliznika opće{4}}namjene, uključujući većinu inženjerske plastike, robne smole i visoko{7}}materijale. Pokazuju dobru otpornost na oksidaciju i stabilne performanse u zračnim sredinama, zbog čega dominiraju standardnim vrućim klizačima širom svijeta. Njihova relativno niska cijena i jaka izdržljivost također ih čine idealnim za kalupe sa više- šupljina i proizvodne linije velikog obima. Međutim, termoparovi tipa K mogu doživjeti pomake u određenim redukcijskim atmosferama i mogu pokazati blagu nestabilnost signala na ekstremno visokim temperaturama tokom dugih perioda.
Termoparovi tipa J koriste legure željeza i konstantana i najbolje rade u umjerenim temperaturnim rasponima, obično od -40 stepeni do 750 stepeni. Oni pružaju veći izlazni napon i bolju preciznost na nižim temperaturama u poređenju sa tipom K. Senzori tipa J su stabilniji u smanjenju okruženja i manje skloni smetnjama u nekim uslovima kalupa. Međutim, oni imaju manju otpornost na oksidaciju i ne mogu izdržati dugotrajan rad na visokim temperaturama kao i tip K. Gvozdena noga je također osjetljiva na rđu i koroziju u vlažnom ili kontaminiranom okruženju, što skraćuje vijek trajanja u lošim radnim uvjetima.
U aplikacijama za vruće trčanje, tip K je poželjniji za većinu scenarija, posebno kada se obrađuje PA, PC, ABS i druge uobičajene plastike. Tip J se često koristi u kalupima na niskim-temperaturama ili zatvorenim okruženjima gdje je rizik od oksidacije nizak. Neusklađenost tipa termoelementa sa regulatorom može dovesti do značajnih temperaturnih grešaka, nestabilnog oblikovanja i degradacije materijala. Stoga, ispravna identifikacija i odabir između tipa K i tipa J direktno utiče na stabilnost procesa i kvalitet proizvoda.
